Tokom godina, đubriva koja sadrže amonijeve nitrate prouzrokovala su određeni broj nesreća u kojima je, zbog raspada tokom transporta ili u skladištu, došlo do ispuštanja toksičnih gasova i opasnih situacija. Zbog tih pojava došlo je do promena u zakonskim regulativama o transportu, skladištenju i rukovanju đubrivima.
Ujedinjeni nacije su donele Globalno harmonizovani sistem razvrstavanja i označavanja hemikalija (GHS). GHS je usklađen s Preporukama UN za prevoz opasne materije, po pitanjima metoda ispitivanja i identifikovanja opasnosti. Evropski parlament je na temelju GHS-a doneo Uredbu o razvrstavanju, označavanju i pakovanju materija i smesa (CLP).
Preporuke Ujedinjenih nacija za prevoz opasne materije uključene su u međunarodne transportne regulative za prevoz đubriva morskim putevima (IMO), putevima (ADR), železnicom (RID), rečnim putevima (ADN(R)) i vazduhom (IATA). Za skladištenje đubriva primenjuju se nacionalne i lokalne regulative. Tzv. SEVESO-direktiva na teritoriju EZ daje smernice za skladištenje i procenu rizika od opasnih proizvoda.
Kako bi se osigurala tačna informacija o proizvodu, ili sirovinama korišćenim u proizvodnji ili preradi đubriva, najbolje je zatražiti novu, aktuelizovanu verziju sigurnosno-tehničkog lista, napravljenu u skladu s regulativama države u kojoj se proizvod koristi. Ispravan sigurnosno-tehnički list sadržava će sve informacije o potencijalnim opasnostima i preporuke za rukovanje i skladištenje, rešavanje neželjenih situacija i odlaganje, kao i informacije o transportnoj razvrstanosti.
Čisti amonijev nitrat (Đubrivo s visokim sadržajem azota)
AN 33,5 je, zbog visokog sadržaja amonijeva nitrata, prema UN-u razvrstan kao oksidirajući materijal (Razred 5.1). Za skladištenje tog đubriva postoje posebni propisi. Ispitivanja su potvrdila kako Yarina đubriva na bazi amonijeva nitrata imaju vrlo visoku otpornost na detonaciju. Ako bi se vreće s đubrivom našle u plamenu, same vreće bi se možda rastopile ili pocepale, ali njihov učinak na vatru biće zanemariv.
Postupanje u slučaju rasipanja materijala koji sadrže amonijev nitrat
U slučaju rasipanja s pokretne trake ili iz vreće, rasuti materijal treba odmah skupiti pa ga - ako nije kontaminiran i udovoljava regulativama o đubrivima - preraditi i prodati kao normalan proizvod.
Ako to nije moguće, materijal treba otopiti u vodi ili razrediti s inertnim materijalom. Ako je kontaminacija prevelika, proizvod treba tretirati kao otpadni materijal i odložiti u skladu s lokalnim propisima.
Skladištenje đubriva koja sadrže amonijev nitrat na teritoriji Evrope regulisano je Uredbom CLP i Direktivom o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne materije (Seveso). Neke evropske države, poput Nemačke i Francuske, imaju dodatne nacionalne regulative. Takve nacionalne regulative postaju sve češća praksa i potrebna je pravovremena informisanost o svim lokalnim regulatornim promenama.
Amonijev nitrat u NPK đubrivima može da se raspadne pri visokim temperaturama. Egzotermne reakcije uzrokuju oslobađanje vrućine i gasova iz đubriva nakon početnog razdoblja smanjivanja pH vrednosti. Brzina raspada povećava se u dodiru s hlorom, organskim materijama i nekim metalnim jonima, pre svega bakrom (Cu2+). Raspad će se usporiti u dodiru s fosforom i ugljeničnim materijalima, kao i pri većoj pH vrednosti.
Neka NPK đubriva na bazi amonijeva nitrata imaju karakteristike samoodrživog raspadanja (SSD). Kod nekih đubriva SSD se može inicirati nehotičnim zagrevanjem (>120°C). Takvo raspadanje nastaviće se i nakon neutralisanja izvora topline, i vrlo ga je teško zaustaviti. Raspadanje samog đubriva u načelu nije opasno, ali ispušteni gas sadrži toksične komponente (npr. Cl2, HCl, NO).
CN đubriva sadrže oko 15% vode od kristalizacije koja smanjuje oksidirajuća svojstva materijala. Đubriva na bazi kalcijum amonijevov nitrata po GHS i CLP regulativama razvrstana su kao “Ak. toks. 4, H302., Ozlj. oka 1, H318”. Na vrećama s tim proizvodima etikete s informacijama su u skladu s odgovarajućim regulativama. Korišćenje CN đubriva nikad nije prouzrokovalo nijednu težu nesreću.
Urea nije razvrstana kao opasni materijal ni u CLP uredbi ni u Preporukama UN za prevoz opasne materije, ali može biti opasna u slučaju izloženosti velikoj vrućini, kada ispušta amonijak. Urea se ne sme mešati s drugim hemikalijama; posebno je opasno mešanje s azotnom kiselinom.
Prostori za skladištenje i rukovanje đubrivima trebaju biti dobro osigurani kako bi se sprečio pristup neovlašćenim osobama. Đubriva koja sadrže amonijev nitrat ili druge nitrate mogu se koristiti za izradu eksploziva, što se i dogodilo u nekoliko velikih terorističkih napada širom sveta.
Dostupnost takvih proizvoda zakonski je ograničena. Mineralna đubriva u kojima sadržaj amonijeva nitrata iznosi 16% i više nisu javno dostupna, a mogu ih nabaviti samo poljoprivrednici i drugi profesionalni korisnici.
(Uredba (EZ) 1907/2006 – REACH).
U načelu, ako je u đubrivu sadržaj nitratnog azota (NO3-N) i amonijskog azota (NH4-N) po 8% ili više, taj proizvod sadrži više od 16% azota u obliku amonijeva nitrata.
Osnovni saveti za sprečavanje kriminala: